Piše: dr.sc. Gabi Abramac
U siječnju 2014. godine šetala sam uskim uličicama Safeda (Tzfata) i na samom kraju jedne ulice do koje je vodila poprilična uzbrdica ušla sam u dućan voštanih svijeća. Osim svijeća, u dućanu su se nalazile i od voska izrađene figure poznatih osoba iz židovske povijesti. Bio je tamo i rebbe Nachman iz Umana, Baal Šem Tov, a između ostaloga, tamo se nalazila i jedna ženska voštana figura. Bila je to figura Hanne Rochel Verbermacher. Odmah sam pretpostavila o kome se radi, a onda sam vidjela da u podnožju figurice i piše ”Di Ludmirer Moyd”.
Hannah Rochel Verbermacher, hasidska sveta žena, znana na jidišu kao Ludmirer Moyd (“Djeva iz Ljudmira”), rođena je u 19. stoljeću (pretpostavlja se da je to bilo 1805. godine) u Carskoj Rusiji i postala je poznata kao jedina žena u tristoljetnoj povijesti hasidizma koja je obnašala funkciju Rebbe-a, odnosno karizmatičnog vođe.
Mjesto u kojem je Ludmirer Moyd rođena službeno se zvalo Vladimir Volinski, no židovski žitelji nazivali su ga Ljudmir. Hannah se rodila u obitelji pobožnoga para koji je više od deset godina pokušavao dobiti dijete. Naposlijetku, potražili su blagoslov od rebbea, jednoga od karizmatičnih hasidskih vođa. Rebbe, koji je bio poznat po svojoj zapanjujućoj sposobnosti predviđanja budućnosti, im je obećao da će u roku od godine dana dobiti dijete. Neki kažu da im je obećao sina, no rođena je prekrasna djevojčica koja je dobila ime Hannah Rochel.
Dok je još bila mala djevojčica, Hannah Rochel šokirala je svoje roditelje inzistiranjem na izučavanju svetih knjiga na hebrejskom i na tomu da se moli poput dječaka. Jednom prilikom ih je zapanjila kada je na neki čudesan način otkrila da se u njihovoj kući nalazi meso koje nije košer. Susjedi koji su ju gledali kako se moli, šaputali su da je ova crvenokosa djevojčica bila predodređena postati svetom ženom. U dobi od dvanaest godina, Hannah Rochel zaljubila se u dječaka iz zajednice istim intenzitetom kojim se posvećivala i vjerskim ritualima. Njezin otac nadao se da će ju brak izlječiti od čudnog ponašanja koje je ispoljavala i pristao je na brak, čak i unatoč tomu što dječak nije bio iz ugledne obitelji. Kako je tradicija nalagala – Hannah Rochel nije se smjela nalaziti sa svojim odabranikom prije vjenčanja. Iznenada se njezina majka razboljela i umrla. Djevojčica je zapala u duboku tugu i žalovanje. Svakoga dana je satima recitirala tkhines (molitve za žene) na grobu svoje majke koji se nalazio na starom židovskom groblju u Ljudmiru. Tijekom jedne od ovih posjeta Hannah Rochel srušila se u nesvijest. Tjednima se bila u stanju kome, lebdeći između života i smrti, dok jednoga dana nije naglo otvorila oči i obratila se svojem ocu muškim glasom, rekavši mu da je uzašla na nebo i da je ondje dobila ”novu i uzvišenu” dušu.
Nakon što se oporavila, Hannah Rochel otkazla je zaruke i zarekla se da se nikada neće udati. Ova odluka bila je nezamisliva u kulturi koja se temelji na obitelji. Hannah Rochel se vratila tradicionalnim vjerskim ritualima za muškarce koje je prakticirala prije svoje mistične vizije. Nakon toga je počela izvoditi i druge rituale, te je čak nosila i tefilin. Njezin otac protivio se svemu ovome, no nije mogao učiniti ništa što bi promijenilo njezino ponašanje. Nekoliko godina kasnije ovaj imućni trgovac je preminuo, ostavljajući veliko nasljeđe kćerki jedinici.
U ovom trenutku Hannah Rochel učinila je nešto potpuno nečuveno za jednu židovsku ženu, bez obzira na njezinu pobožnost: iskoristila je novac kako bi sagradila svoj vlastiti beys medresh, odnosno kuću učenja. Hannah Rochel počela se pretvarati u javnu vjersku osobu. Ubrzo su siromašne žene, žene radnice i muškarci počeli dolaziti u kuću od crvene opeke kako bi dobili blagoslov od karizmatične žene koja se sada zvala Djeva od Ljudmira, ili samo Djeva. Ostali, koji su postali poznati kao hasidi Djeve od Ljudmira, dolazili su čuti njezina učenja koja je pripovijedala svakog šabatnog popodneva, ili su dolazili čuti njezine molitve. Naposlijetku, čak su i učenjaci došli vidjeti ovu izvanrednu ženu, a ona je počela posjećivati druge štetle kako bi raširila svoje učenje. No, nije Hannah Rochel samo privukla sljedbenike – bilo je i protivnika. Glasine su se počele širiti po Ljudmiru da je ”žena rebbe” opsjednuta dibukom i da je posjetila kršćanski samostan u gradu u kojemu su joj časne sestre ponudile utočište. Neki su željeli provaliti u njezinu kuću i podvrgnuti ju egzorcističkom ritualu. Pozvali su i Morekaja od Černobila, poznatog cadika da dođe u Ljudmir. Nakon što je pregledao Hannu Rochel, izjavio je: ”Ne znamo od kojega je poznatoga cadika duša ušla u ovo tijeko, ali znam da je teško duši jednog cadika naći mir u ženskom tijelu.” Neki su preporučivali moćnim rabinima da ju nagovore na udaju kako bi napustila ovaj stil života. Vjenčanje je bilo zakazano i bio je to veliki događaj za Ljudmir. Stotine ljudi došlo je vidjeti Djevu kako se udaje. Nakon ceremonije vjenčanja, neki su rekli da je Hannah izgubila Ruah haKodeš (sveti duh) koji joj je dao sposobnost liječenja bolesnih i izvršavanja ostalih čuda. Činilo je da prolazi kroz krizu koja je u konačnici otuđila njezine sljedbenike, premda joj je mali broj njih ostao vjeran. Njezin suprug je bio u tolikom strahu od nje nje, da je odbio konzumirati brak i par se uskoro razveo.
Kako nije bila spremna odbaciti duhovni autoritet koji je postigla, Djeva iz Ljudmira odlučila je imigrirati u Palestinu gdje se namjeravala ustoličiti kao vjerski vođa. Ne zna se točna godina kada je došla u Palestinu, no pretpostavlja se da je to bilo vjerojatno 1860. godine. Kada je došla u Jeruzalem imala je više od 50 godina i nastanila se u hasidskoj četvrti. Ondje je ponovno prikupila skupinu odanih sljedbenika, među kojima su bile židovske žene istočne Europe i Bliskog Istoka, arapske muslimanke, te židovski muškarci koji su bili na samim marginama njezinih okupljanja, što je sasvim različito od tipične rodne hijerarhije. Djeva je vodila svoje ženske sljedbenike na hodočašća na grob pramajke Rahele i na Zid plača gdje se molila noseći tefilin i talit. Vođe hasidskih zajednica bile su toliko impresionirane Djevom da su ju u svojim službenim dokumentima opisali kao “svetu ženu” i kao ”ženu rabina”.
Djeva iz Ljudimira provela je ostatak svojeg dugog života u Jeruzalemu. Povremeno je posjećivala Safed gdje se uranjala u izučavanje kabale i zadobila reputaciju kao jedina žena kabalist u povijeti. Neki kažu da je pokušala prizvati i Mesiju pomoću tajnog rituala, ali da ju je od toga odvratio prorok Elijahu. Kada joj je bilo gotovo stotinu godina, Djeva iz Ljudmira umrla je i pokopna je na Maslinskoj gori, gdje je njezin grob ostao mjesto molitve i odanosti židovskih žena još nekoliko generacija.
Život Hanne Rochel Verbermacher istraživao je veliki etnograf Ansky (1915. godine), potom Horodezky koji je bio prvi i najznačajniji istraživač židovskog misticizma i hasidizma. Horodezky je 1909. godine objavio članak o Djevi iz Ljudmira na ruskom, a 1937. godine i verziju na jidišu. U novije vrijeme najviše je istraživanjima o njezinom životu pridonio Nathaniel Deutsch. Deutsch je u Ruskom arhivu u St. Petersbugu pronašao mapu Ljudmira iz 1840. godine na kojoj je ucrtana kuća za koju piše da je to “židovski rabanit Haya Rochel”. U Montefiore arhivu u Londonu, Deutsch je pronašao dva dokumenta koji potvrđuju da je Hannah Rochel Verbermacher živjela u Jeruzalemu. Sir Moses Montefiore zabilježio ju je 1866. i 1875. u popisima stanovništva. U svakom popisu upisana je kao udovica, što je tada bio naziv i za sve neudane žene. Također je zabilježeno je da pripada ”starom Wohlin kolelu”. Danas kolel označava ješivu za oženjene muškarce, no u tadašnje doba naziv se odnosio na zajednicu. U prvom popisu zapisana je kao “rabinica Rochel Hannah,” iz Ljudmira, a u drugom kao “samo rabinica Hannah Rochel iz Ljudmira.” U arhivu pogrebnog društva ”Starog Wohlina” Deutsch je pronašao lokaciju groba na Maslinskog gori, no Intifada ga je spriječila u fizičkom pronalasku. Godine 2004. grob je otkrila Ruth Gan Kagan koja je čula da je Deutsch locirao grob. Uz pomoć pogrebnog društva Hevra Kadisha pronašla je fizičku lokaciju groba. Kagan je prikupila novac za izgradnju nadgrobnog spomenika na kojemu danas posjetitelji ostavljaju kvitlech – ceduljice s molitvama i željama poput onih koje se ostavljaju na Zidu plača i na grobovima velikih cadika.
——————————————————————————————————-
Legende o Djevi iz Ljudmira koje je prikupio Nathaniel Deutsch od žitelja Ljudmira:
Priča Nechame Ariel:
Kada je Nechama Ariel bila djevojčica, voljela je sjediti i slušati dok su stariji članovi njezine obitelji Radziner hasida prepričavali priče. Jedan od najboljih pripovjedača bio je Jekutiel Toytenstein, rodom iz Ljudmira u kojemu su njegovi preci živjeli generacijama. Među Jekutielovim omiljenim pričama bila je jedna koju je čuo od svojeg oca Abrahama Yitzhaka i koja je išla otprilike ovako:
Jednoga dana, kada su Abraham i njegov mlađi brat Benjamin bili djeca, odlučili su posjetiti Djevu iz Ljudmira. Dječaci su došli do njezine kuće zvane gornshtibl i smjestili se ispod prozora. Šaputali su i hihotali se dok je Djeva predvodila tish, odnosno okupljanje svojih sljedbenika oko stola, kako je to u hasidizmu uobičajeno. Iznenada Djeva je prekinula tish i pozvala dječake: ”Zašto ne uđete unutra? Ne trebate se skrivati. Možete sjediti za stolom kao i svi drugi.” Nechamin djed je objasnio da je moguće da je Djeva vidjela dječake ispod prozora ili da je ih je otkrila uz pomoć ruah neviah (dara proricanja) po kojemu je bila poznata u gradu.
Ova priča ukazuje na središnju značajku svih zapisa o Djevi iz Ljudmira – da je ona podučavala svoje sljedbenike tijekom tradicionalnih hasidskih okupljanja u svojoj kući. Kako je Nechama Ariel rekla: ”Ostale žene su pekle halu, učile se moliti, svaka je znala pripremiti poneki ljekoviti pripravak, ali ona je izučavala Toru i u tome je ležala razlika.” Ova priča također pokazuje da su muškarci, ili barem dječaci, bili pozvani na njezina okupljanja.
Priča Stelle Klein:
Djeva je bila mršava i imala je obrijanu glavu. Nosila je sheytel (periku) i žensku odjeću. Uvijek je nosila bijeli rubac. Djeva je bila vrlo hasidish (pobožna) i uvijek se molila kao hasid. Kako se nije udala, ljudi su ju zvali di alte moyd (stara cura). Njezin otac je bio krojač koji se zvao Monesh ili možda Zalman. Rochel Leah je bilo njezino ime. Njezina obitelj se možda zvala i Zilbermacher. Ona je bila iscjeliteljica i mnogo je postila. Djeca su trčala za njom pa se često zatvarala u svoj shtibl. Moshiah (Mesija) je razgovarao s njojm. Ona je bila Mesijin shaliah (izaslanik). Sjedila je sa ženama, ali ne i sa muškarcima. Uvijek je u ruci imala sidur. Darivala je siromašne i bila je osamljena. Ljudi su joj dolazili za vrijeme Roš Hašane i Jom Kipura. Nije imala rodbine. Svi su ju zaboravili. Bila je tirye maidel (omiljena djevojka). U Kliczniznu, ljudi su zazivali, ”Gdje je Djeva?” kada je netko bio bolestan. Prije rata govorili su o njoj. Nakon rata više nitko nije htio govoriti od Djevi iz Ljudmira.
O životu Hanne Rochel Verbermacher u Palestini Mordechai Bibel piše:
Jednoga dana pozvala je jednog starog kabalista koji je bio praktičar kabbalah ma’asit (praktične Kabale) kako bi pomogao njoj i svima u egzilu pomoću mističnih zakletvi i permutacija. Kako bi izvršila svoju misiju, odlučila se povući u izolaciju u jednoj od pećina izvan Jeruzalema. Odabrali su pećinu, dogovorili se za vrijeme, te našli treću osobu koja je trebala biti ”čuvar” i onemogućiti ih u potencijalnom kršenju yihuda (zabrani da muškarac i žena budu nasamo). Nakon svih ”priprema” i mističnih permutacija, Djeva iz Ljudmira je otišla na dogovoreno mjesto, ušla u pećinu i čekala starca. Međutim, starac nije došao. Čekala je dok nije izgubila strpljenje, napustila pećinu i otišla kući. I ovo se zapravo dogodilo: taman kad je starac krenuo prema pećini, čovjek bijele kose i dostojanstvena lica pojavio se pred njim. Starac ga je pozdravio kako to već priliči. Gost je ušao i zapričao se na više od sat vremena. U međuvremenu je starac zaboravio kakav ga važan posao čeka. Legenda ovako završava: bjelokosi čovjek bio je prorok Elijahu koji je bio poslan s neba da prekine što su ovih dvoje naumili napraviti jer još nije bio kucnuo čas iskupljenja.