zagreber yidish-krayz je klub u kojemu se podučava jidiš, organiziraju predavanja iz povijesti, jezika i kulture, projekcije filmova, glazbena gostovanja te književni kružoci. Idejna začetnica i voditeljica projekta revitalizacije jidiša i jidiš kulture na ovim prostorima je dr. sc. Gabi Abramac.
Cilj ovog projekta je potaknuti interes za jidiš kulturom i Zagrebu dodijeliti aktivno mjesto na mapi današnjeg Jidišlanda, odnosno mjesta na kojima se govori i uči jidiš.
Nekada se termin Jidišland odnosio na mitsku i zbiljsku zemlju u kojoj se govorio jidiš i koja se nije nikada pojavila na karti svijeta, a koja se protezala od Poljske do Ukrajine, Bjelorusije, Rumunjske, Besarbije, istočne Mađarske i baltičkih zemalja. Kako Patai kaže: „Aškenaski Židov nekoć je mogao krenuti iz Moskve i u svakom gradu preko čitavog kontinenta, zapadno skroz do Londona, mogao je razgovarati sa Židovima na svom materinskom jeziku koji je isto tako bio i njihov, mogao je poslovati s njima, naseliti se među njima i osjećati se kao kod kuće među njima.” Uslijed povijesnih okolnosti i nestanka kompletnih govornih situacija u Drugom svjetskom radu, kultura aškenaskih Židova kakva je do tada postojala u Europi, zbrisana je zauvijek.
Kada je Isaac Bashevis Singer dobio Nobelovu nagradu za književnost 1978. godine, izjavio je kako ”jidiš još uvijek nije rekao svoju zadnju riječ”. I zaista, u hasidskim zajednicama svake se godine rađaju novi izvorni govornici, a jidiš se uči i u drugim svjetskim centrima. No, učenje jidiša nije učenje stranog jezika poput nekog drugog. Jidiš je drugačiji i u sebi nosi sveukupnost jidiškajta, odnosno židovskog načina života, povijesti i razmišljanja. Prema riječima Israela Zangwilla, ”jidiš sadrži smisao života koji je različit i poput nijednog drugog”, a mi u zagreber yidish-krayzu kažemo: s’iz take a mekhaye tsu leyenen un redn mameloshn!
